Jasmina Sfiligoj

Spread the love

Nada

 

Ona nosi tugu u staklenim očima

Ne broji više izgubljene dane

I ostaje budna u praznim noćima

U snove utone tek kada svane

 

Ona nosi tamu u načetoj duši

U glavi traži bilo kakvo rješenje

Promatra svijet što se oko nje ruši

Dok bespomoćno čeka spasenje

 

Više od svega želi krenuti dalje

Pronaći neki svoj životni smisao

Svemir da jednom joj konačno pošalje

Onoga tko bi s njom jednako disao

 

Ona se boji da ne bude prekasno

Da neće zaliječiti sve skrivene rane

Da neće moći sebi priznati glasno

Još toliko toga u život mi stane

 

Vremena nije ostalo mnogo

Najbolje godine idu svom kraju

A ona bi željela biti bar malo

U Njegovom snažnom zagrljaju

Jasmina Sfiligoj

Please follow and like us: