Antonia Martinčić Hržić, Risika, otok Krk, Hrvatska

Spread the love

Antonia Martinčić Hržić, Risika, otok Krk, Hrvatska

 

Rođena sam  10.05.1985. u Rijeci. Diplomirala sam hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci te stekla zvanje profesorice hrvatskog jezika.

Proteklih osam godina radila sam u mnogim krčkim i riječkim osnovnim školama na različitim radnim mjestima (učiteljica u produženom boravku, pomoćnica u nastavi s djecom s posebnim potrebama, knjižničarka). Također, radila sam kao urednica poezije u izdavačkoj kući Venerus u Rijeci te sam uredila i lektorirala nekoliko zbirki poezije.

Trenutno radim na radnom mjestu profesorice hrvatskog jezika u OŠ Fran Krsto Frankopan u Krku.

U slobodno vrijeme bavim se različitim vrstama umjetnosti (ovisno o inspiraciji). Završila sam glumačku školu u Kuc Kalvariji u Rijeci te sam se određeno vrijeme bavila glumom. Također, bavila sam se plesom i fotografijom.

U suradnji s Hrvatskim književnim društvom u Rijeci  organizirala sam Riječka književna jutra te ih vodimo već šestu godinu u Rijeci.

Također, već posljednjih petanest godina organiziram različite književne susrete. Jedna sam od najmlađih članica Hrvatskog književnog društva (HKD) u Rijeci. Za poetske radove dobila sam nagradu Društva hrvatskih književnika (DHK) u Rijeci te sam sudjelovala na 3. susretu mladih pjesnika i pisaca (DHK).

Posljednjih šest godina sudjelovala sam na svakom međunarodnom književnom festivalu HKD-a  pod nazivom Dani prijatelja knjige.

Također, sudjelovala sam na mnogim drugim manifestacijama i književnim susretima u organizaciji navedenog društva.

U želji da svoju poeziju predstavim široj publici javila sam se na vaš natječaj.

Bibliografija

 

  1. zbirka poezije Tragovi sjećanja (Adamić, 2008.).
  2. poezija objavljena u zborniku susreta mladih pjesnika i pisaca DHK-a pod nazivom Riječki zvonik mladosti (2009.)
  3. zbirka poezije Metamorfoza okamenjene duše (Venerus, 2011.).
  4. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije HKD-a pod nazivom Pjesmom ti ljubav darujem (2012.).
  5. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci Kulture snova naziva Moja ljubavna pjesma (2012.).
  6. poezija objavljena u zajedničkoj Antologiji krčkog pjesništva (urednik Katica Ivanišević, 2015.)
  7. poezija objavljena u zborniku poezije Kulturni centar Mesopotamija (Beograd 2015.).
  8. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije Teov put do prvog koraka (portal Otok Krk, humanitarna nakana 2017.)
  9. poezija objavljena u antologiji Zbornik radova KR Balkan (2017.)
  10. poezija objavljena u zborniku radova s međunarodne Olimpijade umjetnika Rijeka (DHK, 2017.)
  11. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci Savršena igra riječi (urednik Damir Maras, 2017.).
  12. poezija objavljena u posljednjih četiri broja (od 2015. – 2019.) časopisa za književnost i kulturu HKD-a pod nazivom Književno pero
  13. poezija objavljena u krčkom časopisu naziva Krčki val

 

E- meil: [email protected]

 

 

CIKLUS ŽIVOTA

 

 

Ponekad život zasvira

polagani bečki valcer.

I koraci su naši

sasvim mirni, pitomi i tihi…

A onda kada se opustimo u sivom

jednoličnom ritmu bivanja

odjednom iz daljine začujemo

koračnicu umirućih.

I koprcamo se zemlji bliski, prolaznosti svjesni,

ližemo vlastite rane da bismo ozdravili tijelo i um.

Onda opet život zasvira polku.

Sretno nam i zaigrano pleše duša na te note.

Naposljetku, zvukovi tanga i strast kolaju

našim venama.

Tijela naša žude za dodirima i stapanjima.

Hedonizmom i životnim užitcima.

I tako svaki dan iznova

nova glazba svira..

I dok ne otvorimo prozor dana i ne čujemo

prve taktove ne znamo što nas očekuje.

(Mijenjaju se valceri, polke, tango, koračnice..).

I opet iznova u vječitom ciklusu bivanja

život piše već napisane stranice.

I svi naši različiti životi,

a zapravo tako isti.

U vječitom krugu se vrte.

 

Sve dok glazba potpuno ne utihne.

 

NEBESKA POZORNICA

 

Volim promatrati oblake kako se

igraju na pozornici Neba.

Ima nešto bajkovito u njihovim oblicima.

Zaigrano stvaraju nove oblike,

pretvaraju se u likove iz crtića.

Ponekad opet lijeno stoje satima,

kao kistom nacrtani na platnu života.

U raznobojnim nijansama zaneseni.

Nekad opet brzo mijenjaju naličje.

Raspršuju se u drugi oblak…pretapaju..

spajaju…pa opet nestaju…

Oblaci…

Tako nestvarni,

tako prolazni.

Da vidiš svu njihovu veličinu

potrebno je ponekad podignuti glavu iznad

površnosti igre koju nazivaš životom.

I upiti njihovu bajkovitost i zaigranost.

Dok žuriš za lažnim idealima

glave pognute u zemlju

najljepša predstava odigrava se na

nebeskoj pozornici.

 

A ulaznica potpuno besplatna.

 

 

GLUMCI

 

Umovi.

Naši vječiti tragači

za visinama, daljinama…

Nedostižnim spoznajama.

Teški koferi natrpani iznošenom odjećom,

nepotrebnom šminkom, izlizanim maskama..

U kaosu uma svi postajemo glumci.

Bez suvišnih proba odigravaju se predstave

za široku masu.

Lažni osmijesi…riječi..

Glumimo dok koračamo cestama.

I tako svaki dan iznova bačeni

na tračnice života

uvježbavamo nove predstave.

 

……………………………………

 

Sve do posljednje premijere.

Please follow and like us:

Soyez le premier à commenter

Poster un Commentaire

Votre adresse de messagerie ne sera pas publiée.


*