Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by whitelisting our website.

Antonia Martinčić Hržić, Risika, otok Krk, Hrvatska

Antonia Martinčić Hržić, Risika, otok Krk, Hrvatska

 

Rođena sam  10.05.1985. u Rijeci. Diplomirala sam hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci te stekla zvanje profesorice hrvatskog jezika.

Proteklih osam godina radila sam u mnogim krčkim i riječkim osnovnim školama na različitim radnim mjestima (učiteljica u produženom boravku, pomoćnica u nastavi s djecom s posebnim potrebama, knjižničarka). Također, radila sam kao urednica poezije u izdavačkoj kući Venerus u Rijeci te sam uredila i lektorirala nekoliko zbirki poezije.

Trenutno radim na radnom mjestu profesorice hrvatskog jezika u OŠ Fran Krsto Frankopan u Krku.

U slobodno vrijeme bavim se različitim vrstama umjetnosti (ovisno o inspiraciji). Završila sam glumačku školu u Kuc Kalvariji u Rijeci te sam se određeno vrijeme bavila glumom. Također, bavila sam se plesom i fotografijom.

U suradnji s Hrvatskim književnim društvom u Rijeci  organizirala sam Riječka književna jutra te ih vodimo već šestu godinu u Rijeci.

Također, već posljednjih petanest godina organiziram različite književne susrete. Jedna sam od najmlađih članica Hrvatskog književnog društva (HKD) u Rijeci. Za poetske radove dobila sam nagradu Društva hrvatskih književnika (DHK) u Rijeci te sam sudjelovala na 3. susretu mladih pjesnika i pisaca (DHK).

Posljednjih šest godina sudjelovala sam na svakom međunarodnom književnom festivalu HKD-a  pod nazivom Dani prijatelja knjige.

Također, sudjelovala sam na mnogim drugim manifestacijama i književnim susretima u organizaciji navedenog društva.

U želji da svoju poeziju predstavim široj publici javila sam se na vaš natječaj.

Bibliografija

 

  1. zbirka poezije Tragovi sjećanja (Adamić, 2008.).
  2. poezija objavljena u zborniku susreta mladih pjesnika i pisaca DHK-a pod nazivom Riječki zvonik mladosti (2009.)
  3. zbirka poezije Metamorfoza okamenjene duše (Venerus, 2011.).
  4. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije HKD-a pod nazivom Pjesmom ti ljubav darujem (2012.).
  5. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci Kulture snova naziva Moja ljubavna pjesma (2012.).
  6. poezija objavljena u zajedničkoj Antologiji krčkog pjesništva (urednik Katica Ivanišević, 2015.)
  7. poezija objavljena u zborniku poezije Kulturni centar Mesopotamija (Beograd 2015.).
  8. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije Teov put do prvog koraka (portal Otok Krk, humanitarna nakana 2017.)
  9. poezija objavljena u antologiji Zbornik radova KR Balkan (2017.)
  10. poezija objavljena u zborniku radova s međunarodne Olimpijade umjetnika Rijeka (DHK, 2017.)
  11. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci Savršena igra riječi (urednik Damir Maras, 2017.).
  12. poezija objavljena u posljednjih četiri broja (od 2015. – 2019.) časopisa za književnost i kulturu HKD-a pod nazivom Književno pero
  13. poezija objavljena u krčkom časopisu naziva Krčki val

 

E- meil: [email protected]

 

 

CIKLUS ŽIVOTA

 

 

Ponekad život zasvira

polagani bečki valcer.

I koraci su naši

sasvim mirni, pitomi i tihi…

A onda kada se opustimo u sivom

jednoličnom ritmu bivanja

odjednom iz daljine začujemo

koračnicu umirućih.

I koprcamo se zemlji bliski, prolaznosti svjesni,

ližemo vlastite rane da bismo ozdravili tijelo i um.

Onda opet život zasvira polku.

Sretno nam i zaigrano pleše duša na te note.

Naposljetku, zvukovi tanga i strast kolaju

našim venama.

Tijela naša žude za dodirima i stapanjima.

Hedonizmom i životnim užitcima.

I tako svaki dan iznova

nova glazba svira..

I dok ne otvorimo prozor dana i ne čujemo

prve taktove ne znamo što nas očekuje.

(Mijenjaju se valceri, polke, tango, koračnice..).

I opet iznova u vječitom ciklusu bivanja

život piše već napisane stranice.

I svi naši različiti životi,

a zapravo tako isti.

U vječitom krugu se vrte.

 

Sve dok glazba potpuno ne utihne.

 

NEBESKA POZORNICA

 

Volim promatrati oblake kako se

igraju na pozornici Neba.

Ima nešto bajkovito u njihovim oblicima.

Zaigrano stvaraju nove oblike,

pretvaraju se u likove iz crtića.

Ponekad opet lijeno stoje satima,

kao kistom nacrtani na platnu života.

U raznobojnim nijansama zaneseni.

Nekad opet brzo mijenjaju naličje.

Raspršuju se u drugi oblak…pretapaju..

spajaju…pa opet nestaju…

Oblaci…

Tako nestvarni,

tako prolazni.

Da vidiš svu njihovu veličinu

potrebno je ponekad podignuti glavu iznad

površnosti igre koju nazivaš životom.

I upiti njihovu bajkovitost i zaigranost.

Dok žuriš za lažnim idealima

glave pognute u zemlju

najljepša predstava odigrava se na

nebeskoj pozornici.

 

A ulaznica potpuno besplatna.

 

 

GLUMCI

 

Umovi.

Naši vječiti tragači

za visinama, daljinama…

Nedostižnim spoznajama.

Teški koferi natrpani iznošenom odjećom,

nepotrebnom šminkom, izlizanim maskama..

U kaosu uma svi postajemo glumci.

Bez suvišnih proba odigravaju se predstave

za široku masu.

Lažni osmijesi…riječi..

Glumimo dok koračamo cestama.

I tako svaki dan iznova bačeni

na tračnice života

uvježbavamo nove predstave.

 

……………………………………

 

Sve do posljednje premijere.

Laisser un commentaire

Votre adresse e-mail ne sera pas publiée. Les champs obligatoires sont indiqués avec *