KRATAK DAH SKUPA LJUBAVI
Osjećam miris potrošene mladosti
Duboko u zglobovima sopstvenog mi života
U mene je neka crna jesen ušla nečujno
Dahom minulog rata
Truhlo lišće lijepi se za moje noge i obraz
Dok kročim ulicom ostavljenog grada
Ti lijepi stari sokaci zatrnuli u mraku vremena
Mirisni pupoljci mladosti moje ostavljene
Neki čudan vjetar pustoši naša znamenja
Crne barke sa još crnjom posadom pristaju
Iz onog sutra u ovo danas nepokolebljivi i zli
Bit čovjeka što je zla, vjerna samo sebi
Prizivam svoju generaciju, mladost u zrelim godinama
Pozivam ta daleka ljeta na plažama pokraj Begovine
Plaže u blizini moga doma,bijele,okrečene,
mirisom kreča
Gdje majka i babo sretni gledaju moje odrastanje
Uzalud zamišljenost,kad rijeka je preplavila dane
Bujica vremena što narasla je do smrti i dna
Izgubljeni u vremenu traže šutnju
Tmina postaje dominantnost što iskrenost se zove
U svjetlu spava mrak
Srce duse
Dusa ima srce,kljuc.
I licnu kartu,
bez slike.
Ali kad dusa
umori srce
to je vec skandal.
Dusa moze promijeniti sebe,
imenom otkucaja srca.
Jednim imenom.
Ali kad je dijelite mrznjom,
to je bljutavo, jadno.
Dusa moze crna i bijela.
Dobra losoj, losa dobroj.
Ali kad dusa voli a ne pita srce,
nastaje zataja, djela i vrela imena.
Dusa moze zamisliti,
ne kidati.
Ne dotaci!
Ali pozvati dan u noc.
Plac!
Djeteta!
Naslov je bitan
Koliko znači ime puta?
Koliko vrijedi korak nazad?
Smog ili dug.
Strug ili strugotina, najava!
Misli za nas dvoje.
Gdje ostaje temelj.
Identitet dobra.
Praşina ili pučina.
Mora ili bora.
Prirodnim svodom.
Koji nam nudi spokoj.
Ozon u duşi.
Pokoşene trave.
Rosom i bosom prilikom!
Svi se tjeşe sreçom i praznom vreçom.
Koje su otkriçe, zaborava.
Potroşenih snova!
Bljeska u tjeskobi,
zračenja crnog tijela!
Energijom, mase i kvadratom brzine.
Svjetlosti!
Zadatka, postavljenog!
Majka
Ime temelnije od svijeta,
sreća čovječanstva!
Sa njenih usana gledam put
i nebo.
Dušom vode Bregave i Bune.
Uvijek pita?
Gdje si moj sine?
Sinovi!
Postojani tvojim pitanjem,
majko!
Zlatko Čerkez
Blagaj, Bosna i Hercegovina
