MAJKO …. By Slavka Klikovac

Spread the love

 

Majko!

Pun mjesec nad uzoranom njivom,

ruke ti puni mjesečevim sjajem,

korov  van naručja slaže,

razgrće brazed nesna,

kapima znoja natapa oporu zemlju,

rosom umiva sazrele plodove,

u njedra ih baca.

 

Nemiri tvoji život zasijenili.

 

Uvijam se pred tvoju nemoć,

rukama razgrćem suze,

pod nokte ih slažem.

 

Klanjam se

pred tvojom majčinskom brigom,

glasom u moždanoj kori urezanim.

 

Nemoć mi san uzima.

 

Zbrajam trud tvoj,

Pružene ruke

što daju ljubav, hljeb i so,

za svaki dan imanje.

 

Postopica dana tragove crta…

 

Tvojih stopa trag

sjaj sunca izblijedio,

odnio ih u vječnost…

 

U svilu uvijene opanke

stežem rukama

da ne nađu put

daleko od mene.

 

Gdje da sakrijem  trag

da ga ne otmu grabljivice

i upletu u gnijezda.

 

Budna zora   nariče

za tvojim usnulim svitanjima

i ruja jutra,

i vatri,

sto grijala si majčinskom  brigom.

 

Zasuzi oko,

zaleđena suza

bježi uz strnjiku,

rešeta puni.

Glasonoše

nose riječi zavjeta

tebi majko

da ime će tvoje trajati.

 

Evo me,

pred sjenom tvojom,

umilno gledam kroz mrežu zraka

tvoje razrijedjene sijede kose

i rane što su krvarile,

nazubljene,

u stomačnoj duplji začete.

 

 

Nailazim na modre labudove,

što usnama si sakrivala u mislima.

 

Bijele ptica,

sakrivene  u čemere srca tvoga,

prelijeće obodima naših glava,

snove nam čuvaju.

Majko,

ne žalim tvoje osmijehe.

Bole me tvoje tuge

i isparani šavovi tvoje duše.

 

Ne dam te majko,

Žaračem ubijam ale

što sijevnule su da glas ti otmu.

 

Sretanje tamnih zora,

oslonilo se na koljena,

dlanovi vezu čipkani pokrivač,

vlažno oko u kolo zaigralo.

Majko, udomi moju patnju,

ja vremena nemam.

 

Slavka Klikovac

Mojanovici

81304 Golubovci

Crna Gora

[email protected]

Please follow and like us:

Soyez le premier à commenter

Poster un Commentaire

Votre adresse de messagerie ne sera pas publiée.


*